Ljubav kao opsesija

Svi mi imamo potrebu za ljubavlju, i trazimo je u poznatim i nepoznatim ljudima,nadajuci se da se bas u njima krije. Medjutim,sta se desava kada smo imali jednu ljubav, veliku, gde smo konackno pronasli sebe, i izgubili je,a samim tim i deo sebe. Zatim, smo sve merili bas toom ljubavlju. Postali smo opsesivni u traganju za necim sto je bilo i proslo, ne primecujuci druge ljubavi, mozda vece i vrednije, ali totalno drugacije. I bas zbog toga sto su drugacije, dopustili smod a prodju pored nas, ne primetivsi ih. Zbog cega? Kako pustiti staru ljubav da potpuno ode, bez i najmanjeg njenog traga u nasem zivotu? Da li je to uopste moguce? Kako se boriti protiv toga da ona vlada nama? Da li vam se vec desavalo sve ovo? Kako preboleti???

Kako pustiti staru ljubav da potpuno ode, bez i najmanjeg njenog traga u nasem zivotu?

nemoze da ode,s tim sto me veze za taj dio zivota nesto....
nesto...

Na ovu temu mogu da kazem sledece...svaka ljubav je prica za sebe tako da nije pametno uporedjivati jer se mozete izgubiti u tome...znam samo da je najlepse kada je neko zaljubljen...i sto neko rece"uvek bih bila radije zaljubljena nego milioner" veliki CMOK...

Nastavis dalje...iako boli.
Vreme leci sve, ali ako stojis u mestu stoji i vreme....

nemoguce je da se zaboravi, da nas nesto na sjeti na staru ljubav. ali treba pustiti da ona ode ,a dopustiti novoj da dodje, steci nove sitnice koje cine tu ljubav, ponovo voljeti, ponovo se nadati i sve tako, bez obzira da li je neko postao u medjuvremenu nas saputnik u zivotu ili ga jos uvijek nemamo. kasnije kad prodje sve, sjecanja ce uraditi svoje, sortiracemo nase ljubavi, velike i male, srecne i nesrecne, u jedan zajednicki veliki kofer-zivot i cekati da nam stigne posljednja postanska marka za jos jedno putovanje.