Zasto sam svojoj tajnici dao otkaz?

Prije dva tjedna napunio sam 38 godina. Ujutro na svoj rodjendan sam se probudio prilicno neraspolozen, no, godine cine svoje!
Otisao sam u kuhinju uvjeren da ce mi zena osvjeziti dan s jednim: "Dobro jutro i sretan rodjendan, muzicu moj zlatni!" A vjerovatno me i iznenadi kakvim darkom. Nista. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali djeca, ta su me se sigurno sjetila. Isto tako nisu nista rekli.
Duboko razocaran otisao sam na posao. Cim sam usao u ured, docekala me moja tajnica Lidija sa osmjehom na licu i procvrkutala: "Dobro jutro, gospodine sefe, i sve najbolje za Vas rodjendan!" Odmah sam se osjetio bolje. Ipak se netko sjetio da mi je danas rodjendan.
Udubio sam u posao i radio do podneva. Tada je na vrata pokucala Lidija: "Znate sefe, danas je tako lijep dan, a i rodjendan Vam je, pozivam Vas na rucak!". "To je najljepsa stvar koju sam danas cuo", odvratih, "Idemo?"
Otisli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji, priustili smo si martini (nekoliko) i beskrajno uzivali u odlicnoj hrani.
Kad smo se vracali natrag, rekla je Lidija: "Znate sefe, tako je poseban dan, cemu se vracati u ured?". "Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar sef zadovoljan svojom tajnicom. "Onda Vas pozivam k sebi na casu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smjestio, Lidija nam je natocila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
"Samo trenutak, sefe, da odjenem nesto udobnije!".
"Svakako, samo dajte!", otpovrnuo sam, vidno uzbudjen i u treptavom iscekivanju.
Otisla je u spavacu sobu i vratila se nakon nekih pet minuta. U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su isli moja zena, moja djeca, prijatelji i nekoliko kolega s posla. I svi su pjevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sjedio na kaucu potpuno iznenadjen i gol golcat...